|
|
| < | travanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Slušajući kako vjetar tiho šapuće moje ime,
nosi mi osmjeh na pučine morske,
kapljicama sreće mi umiva lice...
Shvatila sam, želim svu svoju strast prema životu podjeliti sa vama,
sva svoja razmišljanja i ideje ostaviti na jednom mjestu....
želim biti ovdje , na jednom mjestu
za sve koji mi se žele obratiti.... i također,
osloboditi ono što mnogi u sebi potiskuju...MAŠTU
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Homo homini lupus est = čovjek je čovjeku vuk
Osječajući povjetarac kako donosi miris proljeća šetala
sam prema parku u društvu moje sestre te moje dvije najbolje prijateljice.
Bila sam iznenađujuće dobre volje i uživala sam u prirodi koja
se tek počela buditi, tiho i polako...
njoj nije bilo bitno da se pohvali svojim novim nakitom, cvijećem što
joj je krasilo grane.
Za razliku od nas ljudi....
ili barem večine....
Nama je itekako bitan status, posao kojim se bavimo ili auto koji imamo.
I katkad, u svom tom bještavilu što nam odzvanja u glavi ne vidimo druge ljude.
Sve je više ovaj današnji svijet prigrlila slava, svima se samo vrti
po glavi koliko će se o njemu pričati ili koliko će milijuna ljudi
za njega znati.....
a zamislite sve to u glavi jednih jedanaesto godišnjakinja.
Da vam pojasnim...
Kolegice iz razreda počele su "maltretirati" djevojčice
od jedanaest godina koje su im pokušavale nešto dokazati...
ili možda bolje rečeno, sebi nešto dokazati što nijednoj od
nas nije bilo jasno.
Koji im je bio čvrsti razlog da iz čista mira počnu vrijeđati
osobe starije od njih?
Ja mislim da ugled nije toga vrijedan....
Zamislite u što se ljudi pretvaraju....
pa, nakon toga sam se i ja zapitala.
Mjesto da budemo svi zajedno složni ( barem donekle) mi
se međusobno "koljemo" riječima....
Postali smo čopori vukova što se bore za teritorij
koji pripada cijeloj ljudskoj rasi zajedno....
a ne pojedincima....
Osjetila je kako se zelene travke povijaju
pod njezinim rukama koje su tako lako dodirivale
vlažno tlo. Vjetar joj je mrsio kosu a sunčeve zrake
ljubile nježnu kožu preplanule puti.
Činila se tako krhka,
no u njezinim zelenim očima ocrtavala se velika divljina
svijeta. Vitka drveća uzdizala su se daleko
iznad njezinih ramena no u lakoći pokreta
činilo se kao da je svaki čas mogla dotaknuti i najvišu granu.
Divljina, svaki list i kamen opisivali su je.
Svaki šumski stanovnik dobro ju je poznavao.
Posjedovala je brzinu geparda,
plahost srne,
hrabrost lava,
misterioznost divljine.
Pokušavali su je nazvati različitim imenima.
O da, viđali su je. Misleći da im se pričinjava dok su koračali
šumama. Neki su je smatrali šumskom vilom, čuvaricom šuma i slično.
No na kraju se sve svelo na jedno ime : WILD DANCER
Ma makar je to ime nije ni približno ispunjavalo, imalo
je to nešto !! Nikada prije govoreno, nikada prije šapnuto niti
odpjevano, sada je to bilo ime dobro znano...
ime nekoga kome nikada nisu mogli uči u trag,
ma makar znali da ono postoji.
Punih 20 godina tražeći tu istu osobu koju su ugledali, nisu ni shvaćali
da im vjetar cijelo vrijeme šapuće njezino ime.
A ona je uvijek u zalazak sunca sjedila na velikoj bijeloj planini,
dubokim zelenim očima promatrajući divljinu.
Danas sam slušala jednu pjesmu.
Ona opisuje upravo ovo o čemu ja sada govorim.
Tu divljinu koju svatko u svojem srcu posjeduje.
Ja sam u svom našla vuka zaključanog u kavezu koji napokon
želi izaći, čvrsto stati na tlo i pročistiti glasnice ( ako me razumijete)... ;)
Koliko se god činim kao jako dobra i katkad povučena osoba,
vjerujte, kada treba Iz mene izađe onaj vuk.
Onaj srca puna divljine, koji je spreman napraviti sve dok ne
dođe do željenog cilja.
Mnogi su mi rekli da sam savršen primjer one izreke:
Tiha voda brege dere ! ( moji bližnji i prijatelji)
I zato, preporučljivo je da nebudete moji neprijatelji
a kamoli prijatelji mojih neprijatelja.
Jer ako još niste znali:
PRIJATELJI MOJIH NEPRIJATELJA SU I MOJI NEPRIJATELJI !!
Ja sam vučica u duši, shvatila sam to danas i sada
mi više ništa neće stati na put kada želim nešto ostvariti.
Jer, ljudski um nema granice !!
A ja sam ipak : WILD !! ( teško mene ukrotiti).
Ne poznajem ljude kojima je to pošlo za rukom bez mog pristanka.
Ljubim....
I pustite katkad onu divljinu da izađe ma koliko god
u civiliziranom svijetu živimo.... dobro
će vam doći ! ;)
Gledala sam u daljinu....
tamo negdje.... iza zelenih
dolina koje su se sklopile sa zemljom,
prostranih mora okupanih bojama
zalazećeg sunca,
malih sela koja počivaju ispod ledenih
kraljica zvanih planine....
Gledajući tamo negdje, na ćas zaustavivši vrijeme....
zablokiravši sve zabrinute misli....
shvatila sam, kako mi je život kao čarobni
slap, u kojem se kupa ptica
znatiželje i misterioznosti.....
Tihi smjeh veselja i ljubavi....
Shvaćajući tako, da sam sretnica,
što mi je svaki dan nova pustolovina,
obasipana zvjezdanom prašinom.
I neznam, od kuda mi ideja da otvoirm svoj blog.....
mjesto na kojem ću ostaviti djelić svoga srca i života,
pustiti mašti na volju, neka šara svakim kutkom ove stranice
i pusti bića zaključana između stvarnosti i mašte....
Da ovo bude mjesto na kojem me uvijek možete naći....
jer ću biti tu za vas koliko god to moguće bilo,
i potruditi se da ovaj blog izbrušim u najlijepši dijamant....
I osjećam da ćete mi biti podrška u ovom novom svijetu,
te da ću se dobro snaći učeći od profesionalaca =)
Do sljedećeg posta... ljubim !
